„ Zdravlje je najveće blago na svijetu i teško onome ko ga ne zna čuvati, jer bolest dolazi na kilograme, a odlazi na grame.“

Zdravlje je najveće blago na svijetu i teško onome ko ga ne zna čuvati, jer bolest dolazi na kilograme, a odlazi na grame.“

Ovo je   prije skoro  jednog stoljeća zapisao čuveni narodni ljekar iz Ljubuškog Sadik Sadiković. Rodio se 1867. godine, a umro 1940 godine.  Otac i djed, a i raniji njegovi preci bavili su se liječenjem travama i bili vrlo priznati u liječenju rana, iako im to nije bilo osnovno zanimanje. Kao mladić je saznao "sve što se može saznati"o ljekovitim svojstvima trava koje u obilju može dati ljubuško podneblje. Da proširi svoje znanje putovao je po Maloj Aziji, Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori. Govorio je  turski, arapski i njemački jezik. Kruna njegovog profesionalnog rada je knjiga „Narodno zdravlje„  objavljena 1928. godine, koja je doživjela na desetine izdanja i još uvijek je rado čitano štivo.
Kažu da čovjek živi onoliko dugo, koliko dugo žive njegova djela. Prema onome što je iza sebe ostavio, Sadiković će živjeti vječno. Prenosimo dio Sadikovićevog razmišljanja o zdravlju iz 1928. godine, koje se bez ikakvih problema može primjeniti i u današnjem vremenu.

„ Zdrav je čovjek vedar, rad ga krijepi, a život veseli. On je i u starosti bodar, jer se ne stari od godina nego od bolesti.
Bolestan čovjek je mrk i mrzovoljan, bolest mu pomračuje dušu i zanosi misao, izbjegava rad, izbirljiv je u hrani, uobražava da je bolesniji i jadniji nego što jeste, te je na smetnji i sebi i svojima.
Mnoge duševne mane i poroci imaju korijen u tjelesnim bolestima. Zato treba čuvati zdravlje. A ako ga izgubimo, treba tražiti što prije lijeka, dok ne bude kasno.
Tamo gdje nema ljekara, od davnih vremena ljudi su se sami liječili ili tražili savjet iskusnih narodnih ljekara, koji su ili predajom od oca na sina, ili kao samouci naukom i iskustvom stekli stanovito znanje. Zar nije i naučna medicina skoro sve svoje znanje crpila iz narodnih lijekova, koji se i danas daju umjetno prerađeni i prodaju u apotekama. Pa i ti prerađeni lijekovi u najviše slučajeva pomažu samo naravi koja se odupire i savladava bolesti koje napadnu čovjeka.
Trave su najprikladnije za liječenje. Čovjek je stvoren za biljnu hranu, a to se vidi po njegovim zubima, želucu i crijevima. Meso ga samo kvari, pa ljudi koji jedu tešku hranu kao govedinu, svinjetinu, svinjsku mast, lako naginju svim mogućim bolestima, slažu oko srca nepotrebno salo i teško se odupiru jačim bolestima.
Alkohol, pomanjkanje gibanja i svježeg zraka skraćuje život. Oni ljudi koji su dosta vezani za sjedenje na stolici počinju poslije četrdesete godine da pobolijevaju. Prvi savjet koji dobiju od liječnika je da se vrate biljnoj hrani. I usitinu, ima dosta voća i povrća koji čiste krv, pospješuju probavu i čuvaju tijelo od raznih bolesti.
Ljekovito bilje mnogo bolje pomogne nego kad se od njega prave lijekovi hemijskim putem, jer se može vrlo lako dogoditi da se kod fabrikacije ne upotrijebe svježe trave, te mogu dugim stajanjem da izgube moć i snagu. Osim toga, trave iz naših krajeva, osobito iz krša, mnogo su ljekovitije kad divlje rastu, nego kad se gaje umjetno. Da se u to uvjerite uzmite dvije deke kamilice iz Posavine i iz Hercegovine, pa i od jedne i od druge deke napravite čaj od kamilice i vidjet ćete i po ukusu i po mirisu kako je razlika izmedju ova dva čaja velika.
Koliko ljekovitosti imaju trave iz naših krajeva, može se lako raspoznati po medu, koji spada sigurno u najbolje domaće lijekove i najzdraviju hranu. Kad bi ljudi živjeli kako to njihova narav traži, bilo bi veoma malo bolesti. Mlijeko, sir, hljeb, maslac, maslinovo ulje, zelen, povrće i voće trebalo bi da bude ljudska hrana. Ljudi moraju da se čuvaju, da budu u piću i hrani umjereni, da ne jedu i ne piju prehladno i prevruće, da hranu dobro prožvaću, da paze na se, da se redovno peru i čiste i da rade, jer znojenjen otiču iz tijela škodljivi sokovi.Uz to bi trebali da piju čajeve od ljekovitih trava, koji će pomoći unutrašnjem čišćenju organizma i odvratiti mnoge bolesti.
Med i kuhano ovčije ili kravlje mlijeko su dovoljni da nas održe u snazi. Nema ništa gore nego li bolesnika natrpavati mesnatom hranom, da tobože ne oslabi. Mršavljenje mu neće naškoditi, nego naprotiv, osloboditi mu srce nepotrebnog sala i ojačati ga. Ovakvim bolesnicima dajte kuhanu vodu sa raznim travama ili sokom od narandže ili limuna, jer nekuhana voda, osobito gdje nema izvora, nije uvijek zdrava.
Ako bolest nije teška, neka bolesnik ne ostavlja rad pa bio i najlakši. Nema ništa strašnije nego kada se bolesnik samo bavi mišlju o  svojoj bolesti. On treba da sebe uvjerava da će ozdraviti, da mora ozdraviti. Zato stari iskusni ljekari nikada ne plaše svoje bolesnike, nego ih, potcjenjujući bolest, hrabre i podižu iz potištenosti.
Duševne boli zajedno sa tjelesnim ostavljaju na licu, u očima, u mišicama i na čitavom tijelu vidljive tragove. Bolesnikovo  srce drugačije kuca. Bolesnik se drugačije ponaša, drugačije govori, drugačije se drži nego zdrav čovjek. Ovakvi znaci, koje ljekari zovu simptomima, otkrivaju vještom liječniku bolesti od kojih bolesnik boluje.
Ljekovite trave su izvrsni lijekovi, koji ni u jednom slučaju ne mogu naškoditi, nego samo koristiti. Ne može se ni za jednu bolest, odrediti tačna količina ljekovitih trava, jer će kod jedne osobe i najmanji dio proizvesti isti učinak, dok kod druge osobe treba deset puta veća doza. Svako neka na sebi okuša djelovanje lijeka, pa ako je preslab, neka ga pojača, ako je prejak, neka upotrijebi manju količinu trave.
I na kraju, da zaključim, bolesnici traže zdravlje, a svejedno je gdje će naći!“

izvor:mojezdravlje.ba