Kada sam bio mali, najveća želja mi je bilo “Kinder jaje”. Bila su to neka druga vremena, početak 90tih, ratno vrijeme, obitelj u izbjeglištvu, otac na ratištu, kruh i brašno su tada bili luksuz. Sjećam se, Božića 1993. kada je otac došao sa ratišta i poklonio mi jedno Kinder jaje. Toliko sam bio sretan da sam ga čuvao 2 mjeseca i onda sam ga poklonio sestri za rođendan.
Stojim danas tako u redu u dućanu na kasi, svratio po kruh, gledam nekog klinca kako se dere “neću to glupo jaje, oću mobitel!” Eh mali kada bi samo znao koliko je jedno “glupo jaje” znalo izazvat sreće, radosti i kako je samo bilo san ne samo mene nego mnogih iz moje generacije.
Nema komentara:
Objavi komentar